MICHAEL MERTL, DIREKTOR ADRIJE LNG-A Michael Mertl LNG terminal na Krku mora biti siguran i konkurentan sljedećih 40 godina Ne namjeravamo smanjenjem troškova ugroziti visoke ekološke standarde i sigurnost. Spremni smo za razumna kompromisna rješenja koja će omogućiti konkurentnost našem projektu uza strogo pridržavanje svih okolišnih i sigurnosnih standarda Razgovarala: Dragana Radusinović dragana.radusinovic@liderpress.hr Foto: Željko Jelenski Budući da se poštovanje zacrtanih rokova u Hrvatskoj u pravilu može svesti na poslovicu ‘obećanje ludom radovanje’, komunikacijska strategija stranih investitora u LNG terminal na Krku, njemačkih kompanija E.ON Ruhrgasa i RWE-a, potom francuskog Totala i austrijskog OMV-a, objedinjenih u tvrtku Adria LNG, ovih se dana svodi na javnu pohvalu potpredsjednika Vlade Damira Polančeca. Toliko cijene Polančecovu nedvosmislenu političku potporu projektu, pa mu pružaju priliku da jednog dana, ostvare li se njihovi planovi gradnje terminala za ukapljeni plin na Krku, bude hrvatski političar kojem će na tome moći zahvaliti. U intervjuu za Lider Michael Mertl tumači da su strani investitori u pregovorima – što s Vladom, što s udrugama za zaštitu okoliša – spremni na razumne ustupke, a što se pod tim podrazumijeva, čut ćemo u idućih godinu dana. • Kakva će biti uloga hrvatskih kompanija u konzorciju i njihov utjecaj na donošenje odluka? Može li se nešto iščitati iz toga da će hrvatske kompanije zajedno biti najveći pojedinačni dioničar s 25 posto udjela? – Ulazak u konzorcij za hrvatske će tvrtke značiti obvezu i odgovornost. Očekujemo da će donijeti stručno znanje i tako utjecati na kvalitetu projekta. Tehnički i komercijalni stručnjaci potrebni su nam jer će sa stranim investitorima razvijati poslovni plan za terminal. O tome ovisi konačni uspjeh projekta. • Koje znanje nedostaje stranim investitorim, a o njma raspolažu hrvatski stručnjaci? – Znanjem o lokalnom sadržaju i specifičnim potrebama Hrvatske, jer terminal će se spojiti na hrvatsku opskrbnu mrežu. Već smo počeli razgovarati s Plinacrom o tom povezivanju; njegov je posao dati konkretne prijedloge za taj dio projekta. • Odakle će plin stizati na Krk ? – Dobavu ukapljenoga prirodnog plina organizirat će članovi Društva, svaki za sebe. Pogledamo li položaj Krka, neki su izvori očiti, poput Bliskog istoka, sjeverne i zapadne Afrike, ali mogu se koristiti i drugi izvori iz cijelog svijeta. • Koliko je vremena potrebno da se novi uvozni smjer uključi u trgovinu plinom? – Ovisi o poslovnom modelu pojedinih kompanija članova društva. Sklapa li kompanija ugovore s dobavljačem koji ima svoje brodove, za sklapanje ugovora trebaju dvije godine. Ako sama organizira prijevoz, potrebno je otprilike pet godina. Želi li tvrtka biti uključena u istraživanje novih nalazišta prirodnog plina, odnosno ulagati u izvozni LNG terminal, u tom je slučaju za osiguranje dobavnog smjera potrebno do 10 godina. • Kojim se poslovnim modelima koriste investitori u Adriji LNG-u? – Investitori stalno pregovaraju o nabavi plina za krčki LNG terminal. Kupac mora osigurati dobavni smjer. Dobra lokacija terminala važna je za sklapanje povoljnih ugovora. • Možete li mi na primjeru jednog usporedivog LNG terminala reći o kolikim je godišnjim prihodima riječ? – To se ne može uspoređivati jer je svaki terminal specifičan. Govorimo li o Krku, cilj investitora nije zarađivati novac na infrastrukturi terminala. Terminal je samo postrojenje koje omogućuje pristup tržištu, a profit će se stvarati trgovinom plinom. Komercijalni koncept za terminal bit će poslovanje bez gubitaka, a za otplatu investicije trebat će od 10 do 15 godina. • Kakva je korist od terminala za lokalnu zajednicu? – U početnoj fazi gradnje korist će imati građevinari i svi oni će terminalu pružati usluge. Nadalje, otvorit će se nova radna mjesta, osigurat će se opskrba prirodnim plinom, a pruža se i mogućnost daljnje plinofikacije tog područja, stoga terminal koji želimo sagraditi u industrijskom dijelu otoka, sa što manjim utjecajem na turizam, može dati i dodatni impuls razvoju turizma. Zajedno mogu biti održivi. • Već su se pojavili problemi u vezi s tom održivošću. Predsjednik udruge Eko Kvarner Vjeran Piršić ističe da su skladišta za plin trebala biti pod zemljom, ali ipak će se uzdizati 50 metara iznad zemlje. Zašto? – U prijedlogu idejnog rješenja predvidjeli smo potrebni volumen spremnika. Standardi preporučuju odgovarajuću visinu i promjer spremnika. U našem su slučaju spremnici visoki 50 metara. Prijedlog ćemo uključiti u studiju utjecaja na okoliš. Napominjem da je visina spremnika samo jedan od mogućih elemenata utjecaja na okoliš. U postupku procjene tog utjecaja predviđena je javna rasprava, pa se nadam da će Piršić iskoristiti priliku i iznijeti svoja stajališta o tome. • Postoji li mogućnost da spremnike ukopate? – Spremnici su visoki 50 metara, ali napominjem da ih planiramo smjestiti u industrijsku zonu. Iz Njivica, u kojima živi Piršić, i ostalih turističkih dijelova otoka spremnici se najvjerojatnije zbog krajolika neće ni vidjeti. • Ali mogli biste ih sagraditi ispod zemlje… – Ukopavanje spremišta pod zemlju vrlo je teško i skupo. Veliki troškovi takve gradnje ozbiljno bi utjecali na ekonomski koncept projekta, a to nije potrebno za područje na kojem ih namjeravamo sagraditi. Uz to kopanjem jame dublje od 50 metara radi smještaja spremnika stvara se mogućnost za opasni utjecaj podzemne morske vode, što svakako želimo izbjeći. Napominjem također da se ukopani spremnici u Europi uopće ne upotrebljavaju; rabe se samo u Koreji i Japanu. • Jeste li ipak spremni izaći ususret ekološkim udrugama s obzirom na to da će one na tome sigurno ustrajati? – Spremni smo na razumna kompromisna rješenja koja će s jedne strane uvažiti očekivanja lokalne zajednice, a s druge tehnička rješenja i poslovni model. Da bi bio održiv, poslovni model mora, prije svega, biti komercijalno uspješan. Bez komercijalnog uspjeha neće biti ni koristi za Hrvatsku; pri tome mislim i na korist koju taj projekt može donijeti svima, a ne samo investitorima. Hrvatska od tog projekta može imati mnogo koristi, pa tako i lokalna zajednica. • S obzirom na investiciju u terminal, što vam je preskupo od onoga što traže zaštitari okoliša? – To se sada ne može reći. Takvi se projekti promatraju u odnosu na slične konkurentske, pa se tako slaže i struktura troškova. Troškovi gradnje terminala utječu na cijenu cijelog LNG lanca. To nikako ne znači da namjeravamo ugroziti visoke ekološke standarde i sigurnost smanjenjem troškova u tom segmentu. Spremni smo postići razumna kompromisna rješenja koja će omogućiti konkurentnost našem projektu uza strogo pridržavanje svih okolišnih i sigurnosnih standarda koje propisuju hrvatski propisi i relevantna regulativa EU. Taj terminal mora biti konkurentan i siguran sljedećih 40 godina. • Kako namjeravate postići kompromis s lokalnom zajednicom u vezi s problemom hlađenja mora koje prouzrokuje LNG terminal? – Ne mislimo da je to velik problem, iako jest jedno od najvažnijih pitanja o kojima moramo raspraviti. Potrudit ćemo se lokalnoj zajednici objasniti utjecaj na more; o tome će biti riječi u studiji utjecaja na okoliš. Ohrabruju i iskustva s drugih terminala. Nije ključno to koliko je hladna voda koju se ispušta natrag u more nakon uplinjavanja (ponovnog pretvaranja ukapljenog plina u plinovito stanje), nego je ključno kako se tu hladnu vodu raspodjeljuje. Iz iskustva drugih terminala znamo da se temperatura mora normalizira najdalje 600 metara izvan radijusa LNG terminala. Sve to u studiji utjecaja na okoliš moramo provjeriti za mikrolokaciju na Krku. Pitanje je legitimno i o njemu se mora raspraviti. • Kakvu sinergiju LNG terminal može postići s Diokijem Roberta Ježića, jer bilo je riječi da Dioki može smanjiti utjecaj na hlađenje mora? – Sinergija dvaju postrojenja moguća je. Surađivat ćemo najviše što možemo, ali imajući na umu važnost LNG terminala za opskrbu Hrvatske prirodnim plinom, postrojenja moraju funkcionirati samostalno i prema potrebi ostvarivati sinergiju. • Kolika je opasnost od eksplozije u LNG terminalima i kako smanjiti taj rizik? – LNG industrija bilježi odlične rezultate u primjeni sigurnosnih mjera u cijelom LNG lancu, dakle u proizvodnji plina, ukapljivanju, transportu, ponovnom uplinjavanju do distribucije. O tome najbolje govori podatak da je u razdoblju od 1944., kad se dogodila prva nezgoda u Clevelandu u SAD-u, do nesreće u Skikdi u Alžiru 2004., dakle u razdoblju od 60 godina, zabilježeno samo šest ozbiljnih nezgoda u LNG lancu. To je čini jednom od najsigurnijih industrija uopće. Odgovarajuća sigurnost i zaštita od mogućih opasnosti postiže se primjenom industrijskih standarda te pridržavanjem zakonskih i regulatornih zahtjeva, što ćemo mi i činiti. • Zašto ste izabrali Ekonerg za izradu studije o zaštiti okoliša? Njegova studija za Rockwoolovu tvornicu u Pićanu našla se na snažnom udaru kritike zaštitara okoliša. – Ne mogu komentirati slučaj Rockwool. Izabrali smo Ekonerg na rigoroznom natječaju. Tražili smo hrvatsku tvrtku koja ima kapacitete i potrebno iskustvo u industriji. Da bi studija o utjecaju na okoliš bila kvalitetna, važno je da investitor dostavi što kvalitetnije podatke. To i radimo. • Kad će ta studija biti gotova? – Kad Vlada donese konačnu odluku o lokaciji za gradnju LNG terminala, dobit ćemo detaljne upute od Ministarstva zaštite okoliša o sadržaju studije u odnosu na mikrolokaciju. Cilj nam je da se studija napravi što prije. • Kad očekujete donošenje konačne investitorske odluke o gradnji LNG terminala? – Nadamo se da ćemo dobiti dozvolu za gradnju na lokaciji Dina nakon javne rasprave u sklopu postupka procjene utjecaja na okoliš, u koju će se, očekujemo, uključiti svi koji imaju prigovor. To je najvažniji korak u projektu nakon Vladine odluke o lokaciji i prihvaćanja studije utjecaja na okoliš. Nadam se da ćemo dozvolu za gradnju dobiti u drugoj polovini iduće godine, to je naš ciljani rok. Nakon toga investitori će procijeniti poslovne utjecaje i izvedivost projekta, a konačnu bi odluku mogli donijeti sredinom 2010., što je u skladu s Vladinim planom da terminal počne raditi 2014. • Znači da će se o utjecaju na okoliš raspravljati iduće proljeće? – Da, upravo tako. • Svjetski trendovi pokazuju da nije preostalo mnogo vremena za gradnju novih terminala u Europi. Bojite li se kašnjenja? – Teško je reći u kojem trenutku projekt postaje neprovediv, ali istina je da se u Europi trenutačno međusobno natječe nekoliko projekata za gradnju LNG terminala. Da bismo bili uspješni u tom natjecanju, moramo biti brži i konkurentniji od drugih, ali najvažnija je brzina. • Što se podrazumijeva pod ‘brzinom’? – Rokovi koje sam već spomenuo realni su – budemo li ih ostvarili, bit ćemo uspješni. • Što ako ih se ne bude poštovalo, što je u Hrvatskoj prije pravilo negoli iznimka? – Izgubit ćemo na konkurentnosti, ali ne možemo reći da ćemo izgubiti utakmicu budemo li kasnili šest mjeseci niti da ćemo je dobiti budemo li šest mjeseci prije roka. S druge strane, talijanska Vlada daje sve veću potporu LNG projektima, pa moramo biti spremni za tu konkurenciju. • Tko vam je najveći konkurent? – Svaki terminal na talijanskom poluotoku, uključujući projekt u Sloveniji. Italija je snažno tržište i svaki prihvatni LNG terminal u Italiji oslabit će naš položaj. Talijanska Vlada snažno podupire terminal u Trstu, koji nam je trenutačno najveća konkurencija. • Dokle su oni stigli s realizacijom? – Talijanska Vlada poduprla je projekt kao što je i hrvatska Vlada poduprla projekt na Krku, pa možemo reći da smo za sada prilično izjednačeni u natjecanju. • Što kažete na komentare da bi konzorcij trebao platiti položajnu rentu za terminal i nadoknaditi gubitke u šumama zbog prolaska plinovoda ili u turizmu zbog hlađenja mora te sve druge gubitke koje treba izračunati? – Primorsko-goranska županija je 2006. poduprla gradnju LNG terminala uz određene zahtjeve o kojima smo već razgovarali, a razgovarat ćemo i u sljedećim mjesecima s predstavnicima lokalne zajednice. • Kako je to riješeno na drugim terminalima u Europi, odnosno u kojim se iznosima nadoknađuje izgubljena vrijednost? – Ovisi o lokalnoj zajednici i njezinim potrebama. U ovom trenutku nemoguće je unaprijed reći na koje ćemo zahtjeve lokalne zajednice moći odgovoriti. To je pitanje daljnjih pregovora. • Jeste li ikad popili kavu s Vjeranom Piršićem, svojim ključnim sugovornikom kad je riječ o zaštiti okoliša? – Da, naravno. Trebamo organizacije poput Eko Kvarnera koje postavljaju razumna pitanja. • Možete li naći zajednički jezik s njime? – Mislim da možemo. Vlada je iznijela svoja očekivanja • Interes je hrvatske Vlade što veća kontrola nad trgovinom plinom. Kakav će utjecaj hrvatske tvrtke kao dioničari imati u tom smislu? – Možete argumentirati da udruživanjem udjela triju hrvatskih tvrtki u jednu dobivate najveći pojedinačni udio u Adriji LNG-u d.o.o. Ali i drugi članovi društva imaju udjele slične težine. Vlasnički udjeli u konzorciju ravnomjerno su raspoređeni, pa možemo postići kvalitetan dogovor u mehanizmima za donošenje odluka koji će zadovoljiti sve kompanije i hrvatsku Vladu. • Koliki utjecaj mogu očekivati hrvatske tvrtke i hrvatska Vlada? – Nismo još o tome iscrpno razgovarali. Vlada je iznijela svoja očekivanja i o njima ćemo detaljno razgovarati tijekom pregovora. Za sada mogu reći da smo spremni postići znatan napredak. 18.9.2008 06:15