predsjednik udruge eko-kvarner jedan je od najžešćih protivnika projekta DRUŽBA ADRIA koji bi višestruko povećao količine nafte transportirane i preko hrvatskog kopna i preko jadrana

 

 

Pod sloganom: Zaustavimo Družbu, očuvajmo Adriju! započelo je dugo i neizvjesno drugo poluvrijeme teške višegodišnje bitke protiv hrvatsko-ruskog projekta Družba Adria. U igri su, s jedne strane, slabašne civilne udruge, koje predvodi Udruga zelenih Eko-Kvarner, te, s druge strane, moćne naftne kompanije, koje uz novac imaju, što je još važnije, i neupitnu logistiku vladajućih i u jednoj i drugoj zemlji.

Znak za nastavak te iscrpljujuće bitke, koja se vodi još od 2002. godine, dala je premijerka Jadranka Kosor 19. lipnja u Moskvi kada je s kolegom Putinom dogovorila nastavak kontroverznog projekta Družba Adria, tvrdeći da su uklonjene sve prepreke u ekološkom smislu za realizaciju tog projekta.

– Ništa, baš ništa se nije promijenilo da bi se, poslije svega, moglo dati zeleno svjetlo Družbi Adriji. I dalje argumentirano tvrdimo da bi realizacija ovog projekta dovela do smrti Jadrana, i u civilizacijskom, i u gospodarskom, i u ekološkom smislu – tvrdi Vjeran Piršić, predsjednik Eko–Kvarnera. On u razgovoru za Spektar otkriva do sada javnosti malo ili potpuno nepoznate detalje i iskustva ovog svojevrsnog pokreta otpora nastalog kao „odgovor“ snažnom lobiju koji su zajednički 2002. godine utemeljili Putin i Mesić.

Atak na pitku vodu

– To što smo dokazali tada, stoji i danas. Protok nafte kroz Gorski kotar ugrozit će strateške rezerve pitke vode u tom krškom kraju. Balastne vode iz tankera za odvoz nafte iz Omišlja, čiji bi se broj već do 2020. godine sa 57 godišnje popeo na 410, kontaminirale bi Jadran i ugrozile ekosustav s nesagledivim posljedicama. Uopće nije upitno hoće li doći do havarije tankera s naftom. Loydova statistika kaže da se to događa na svakih 400 tankera.

Pitanje je samo kada i gdje će se to dogoditi. Dogodi li se to, recimo, kod Murtera, barem idućih 30 godina morali bismo zaboraviti na ribarstvo i turizam. Ugroženi bi bili i stanovnici Omišlja od kancerogenih plinova i para koji bi se oslobađali prilikom ukrcaja nafte u tankere.

Piršić s hvarskim ekoaktivistima

Unatoč žestokom otporu, vi ste u početku željeli definirati minimalne uvjete prihvatljivosti projekata Družbe Adria?

– Naši su zahtjevi odavno poznati. Od Siska bi trebalo rekonstruirati naftovod i ugraditi cijevi koje mogu izdržati dodatni pritisak za protok nafte prema Krku. U Omišlju izgraditi uređaje za pročišćavanje spomenutih plinova koji se oslobađaju pri prekrcaju nafte. Slično kao što je urađeno u Gdanjsku, gdje je investirano pet milijuna dolara.

Čini se da su najkrupniji problem balastne vode?

– Za njih danas još nema dovoljno kvalitetnih rješenja i, čini se, na njima pada Družba Adria. Polurješenje je da se takve vode izmjenjuju na putu prema Omišlju. Međutim, to je skupa i, za sigurnost plovidbe, riskantna operacija. Kako kontrolirati da kapetan nije falsificirao dokumente, propustio izmjenu balastnih voda i u džep stavio deset tisuća dolara. Druga je mogućnost da se vode, nakon dolaska u Omišalj, iskrcaju na kopno u posebne bazene i dekontaminiraju. Idealno bi bilo da se na brodovima naprave uređaji za dekontaminaciju, što je u eksperimentalnoj fazi i moglo bi biti u pogonu za desetak godina. Najgore od svega je što to nitko ne želi platiti.

A princip da zagađivač plaća?

– U tomu i jest kvaka. Svojevrsnim spajanjem postojećih naftovoda Družba kojom se ruska nafta iz Sibira doprema do mađarske granice, te do našeg Omišlja kroz koji nafta teče od Krka prema Sisku i dalje u srednju Europu, ruska strana dobila je besplatno novi naftni pravac. Vjerovali ili ne, Hrvatska bi po toni nafte, premda time ugrožava Jadran, dobivala 0,64 američka dolara po toni na sto kilometara, baš kao i Mađarska.

U prvoj fazi dopremalo bi se pet milijuna tona, što znači da bi naša strana uprihodila, dakle, ne zaradila, uprihodila samo deset milijuna dolara?! Istodobno, ruska strana nema ništa s ulaganjima u zaštitu, potencijalnim vrlo ozbiljnim rizicima. Za Hrvatsku to je suludi projekt koji nije moguće ničim opravdati.

‘Presica’ ZERP-u s članovima HSP-a

JANAF-ove pumpne stanice

Otvorenim pismom obra-tili ste se i premijerki?

– Prije pet godina bila je uz nas. Ništa se nije promijenilo, a sada nam je okrenula leđa i postaje glavni protagonist toga projekta. Najavljuje da će uskoro ugovor poslati na ratifikaciju u Sabor. Naše informacije govore da ju je Putin ucijenio plinovodom Južni tok.

Može li se dogoditi da ipak izgubite bitku i da nafta poteče iz Sibira u Jadran?

– To je moguća varijanta. Na žalost, takva mogućnost je izgledna do kraja godine. Ekskluzivno za Slobodnu otkrit ću jedan javnosti nepoznat, a vrlo bitan podatak. Račanov ministar Božo Kovačević je 2002. i 2003. godina JANAF-u izdao lokacijske i građevinske dozvole za gradnju četiri pumpne stanice na postojećem naftovodu, a to su Sisak, Dobra, Melnice u Gorskom kotaru i Omišalj. Stanice su izgrađene i time su stvoreni tehničko–tehnološki preduvjeti da nafta već sada poteče u pravcu Omišlja.

Niste li vi, zapravo, već izgubili bitku?

– Bez uporabnih dozvola od toga nema ništa. JANAF je godinama tvrdio da mu ne treba studija utjecaja na okoliš. Ipak ju je morao napraviti. Dva puta je išla na popravni, da bi treći put prije četiri godine pala na ispitu. Tužba JANAF-a na negativnu ocjenu Studije također je odbijena na Upravnom sudu prošle godine.

Predavanje na Pagu

Što bi bilo da vam ruku nije pružio Kaptol?

– Zahvaljujući krčkim svećenicima, došli smo do Kaptola. Bio je to jasan signal da s Družbom nešto uistinu nije u redu. Shvatio je to i Sanader, te popustio. Čak je i Mesić, koji je prvi lobirao za Ruse, ublažio stavove.

Zašto ste uvlačili Crkvu u svoju bitku?

– Ona jest odvojena od države, ali kapilarno, preko obitelji, djeluje na društvo. Mi smo iskoristili tu mogućnost, jer ni njoj nije svejedno kakva nas budućnost čeka.

Najveći protivnik vam je Slavko Linić?

– I tada, a i danas. Prije par dana je izjavio kako su te tvrdnje o ekološkoj opasnosti najobičnija izmišljotina HDZ-a.

Nisu svi u Račanovoj vladi bili na strani Družbe Adrije?

– Prvi put javno obznanjujem: ministar Pančić je bio protiv.

Nije vraga da ste samo vi „odgovorni“ za Jadran? Što je s Talijanima, Albancima, Crnogorcima?

– Hrvatska je učinila sve da se Jadransko more proglasi posebno osjetljivim morskim područjem. Italija to sabotira. Pitao sam bivšeg talijanskog ministra za okoliš zašto to čine. Nevoljko mi je priznao da ni on sam, kao ministar, ne može dobiti potrebne podatke od ministarstva prometa jer postoje preveliki interesi za Trst iz kojeg kreće TAL naftovod kojim se dio Austrije i južne Njemačke opskrbljuje naftom koja do Trsta Jadranom stiže tankerima. Godišnje do Trsta stiže 386 tankera, a uskoro bi ih bilo 560.

Albanci?

– Bili smo kod njih. Iznimno su aktivni. Oni su postali žrtva Italije koja je u Albaniji zakupila skladišta u kojima drži opasne kemikalije zabranjene u Europi koje preko Albanije izvoze u svijet. U ovom trenutku na Crnogorce ne možemo računati jer su marginalni.

Crvena linija: naftovod Družba od Samare do Jadrana

Ako sve krene u krivo, razmišljate li o referendumu?

– Spremni smo na sve legalne oblike borbe, pa i referendum. Čak i pasivan otpor. Upravo su nam se iz Slovenije vratila četvorica naših aktivista gdje su se obučavali za pasivni otpor.

SAD: Zeleni utihnuli

U Meksičkom zaljevu zeleni i nisu bogzna kako grlati. Navodno je dio njih kupljen milijunima dolara. Mrkva i batina su tu uvijek u igri. Jesu li je i vama nudili?

– U igri su veliki ulozi, premda za Ruse to i nije velika stvar. Ovim pravcem oni će dopremati tek jedan do dva posto svoje nafte namijenjen izvozu. Nuđena mi je „mrkva“, a bilo je i prijetnji. Znam da nas u najgorem scenariju mogu i pohapsiti, pa, ne daj Bože, i ubiti, ali, mi ne odustajemo. Dugo smo tražili najslabiju točku projekta. Našli smo je i udarili na najmekše. Primjenjujemo taktiku pit bulla. Zgrabimo zubima, stisnemo i držimo dok druga strana ne pukne. Nećemo popustiti. Nemamo drugog izbora.

Tko vam je prijetio?

– Bilo je bezbroj anonimnih prijetnji telefonom. U tri godine tri provale u kancelariju gdje radim. Bušili su mi gume na automobilu na vlastitom parkiralištu. Razvalili su mi poštanski ormarić i to onog jutra kada sam od anonimne osobe iz JANAF-a čekao CD-ove. Očito mi se prisluškuje telefon, pa su se željeli dokopati tih CD-ova. Provalili su mi i u vikendicu na selu.

Prijavljivali ste to policiji?

– Apsolutno. Čak sam im kazao i imena onih koji mi to čine. Na žalost, policija ne samo da nikada nije pronašla niti jednog počinitelja nego je ignorirala moje zahtjeve da mi se osigura zaštita.